Što donosi nova porezna reforma?

Autori teksta: Ksenija Cipek i Iva Uljanić Škreblin

Kako bismo svoje čitatelje najbolje pripremili za novi, treći krug porezne reforme zamolili smo  predstavnicu Ministarstva Financija i predavača Pravnog fakulteta, gospođu Kseniju Cipek da za Megabooker pojasni sadržaje koje donosi nova porezna reforma, njene ciljeve i izmjene u odnosu na dosada važeće zakone.

1. Uvod

Porezna reforma u Hrvatskoj započela je 2016. izmjenom 13 poreznih zakona i 3 carinska zakona. Ciljevi reforme bili su jačanje investicijske klime, povećanje raspoloživog dohotka građana i posljedično povećanje potrošnje kroz povećanje neoporezivog dijela dohotka, smanjenje poreznog opterećenja plaća kroz nove porezne razrede i porezne stope, kroz promjene u sustavu poreza na dobit uvođenjem mogućnosti plaćanja paušalnog poreza i primjenom gotovinskog načela u izračunu dobiti, te kroz promjene u sustavu PDV-a povećanjem praga za ulazak u sustav PDV-a i drugim promjenama. Neke odredbe su stupile na snagu 1. siječnja 2017., a neke su stupile na snagu 1. siječnja 2018. Porezna reforma nastavljena je 2017. godine, a novi krug porezne reforme upravo je završen usvajanjem niza poreznih zakona na 10. Sjednica Hrvatskog sabora održanoj 21. studenog 2018. U nastavku daje se pregled najznačajnih izmjena.

2. Izmjene u sustavu PDV-a

Izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost primjenjuju se odredbe Direktive Vijeća (EU) 2017/2455 od 5. prosinca 2017. o izmjenama i dopunama Direktiva 2006/112/EZ i 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za pružanje usluga i prodaju robe na daljinu, s učinkom od 1. siječnja 2019. Navedeno proizlazi iz obveze Republike Hrvatske, kao punopravne članice Europske unije, da provodi i primjenjuje europsko zakonodavstvo. Navedene izmjene pojednostavljuju zakonske odredbe kojima se smanjuje teret ispunjavanja poreznih obveza koje proizlaze iz primjene posebnog poreznog postupka za elektroničke usluge (telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronski isporučene usluge za porezne obveznike) koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji ili u Republici Hrvatskoj, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje. Opće je pravilo da se mjesto obavljanja telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički pruženih usluga neporeznim obveznicima smatra mjestom u kojem te osobe imaju svoje sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište. Za porezne obveznike koji pružaju elektroničke usluge u drugim državama članicama određuje se prag od HRK 77.000,00, u svrhu pojednostavljenja poslovanja ako pružaju usluge ispod navedenog praga, jer se u ovom slučaju mjestom obavljanja elektroničke usluge smatra tuzemstvo odnosno Hrvatska. Primjena navedenog praga je opcionalna za porezne obveznike, tj. porezni obveznici mogu odlučiti da ne primjenjuju propisani prag i da će elektroničke usluge koje obavljaju u drugim državama članicama oporezivati po mjestu potrošnje tj državi članici potrošnje, što ih obvezuje dvije kalendarske godine.

U Hrvatskoj se primjenjuje standardna stopa PDV-a od 25% i snižena stopa PDV-a od 13% i 5%. S ciljem smanjenja regresivnog učinka PDV-a, s novim zakonskim promjenama, za sve lijekove primjenjuje se smanjena stopa PDV-a od 5%, a 13-postotna snižena stopa odnosi se na oporezivanje određenih roba i usluga kao što su: pelene za bebe, isporuke živih životinja, određene vrste hrane, usluge i srodna autorska prava autora, skladatelja i izvođača koji su članovi relevantnih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje obavljaju tu djelatnost po posebnim propisima iz područja autorskih i srodnih prava i uz prethodnu suglasnost središnjeg državnog tijela za intelektualno vlasništvo. Zakonodavne promjene također propisuju smanjenje standardne stope PDV-a sa 25% na 24% od 1. siječnja 2020.

Izmjene su izvršene i u dijelu obveze ulaska poreznih obveznika u sustav PDV-a. Do posljednjih zakonskih izmjena PDV-a, obveza upisa u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine vrijedila je za obveznike čija je vrijednost isporuka dobara ili usluga u prethodnoj kalendarskoj godini bila veća od HRK 300.000,00. U cilju sprečavanja izbjegavanja upisa u registar obveznika PDV-a, nova izmjena i dopuna Zakona o PDV-u propisuje da je ta obveza također obvezna i za obveznike koji u tekućoj kalendarskoj godini ostvaruju isporuke u vrijednosti većoj od HRK 300.000,00.

Zakon je dopunjen novim odredbama o obvezi podnošenja, elektroničkim putem, posebne evidencije o primljenim računima kako bi se osigurali podaci za praćenje tijeka dobara. Ti su podaci već dostupni poreznim obveznicima, a podnošenje istih putem elektroničkih usluga Porezne uprave olakšava administrativno opterećenje. Ovim odredbama očekuje se da će se smanjiti prijevarne aktivnosti u segmentu PDV-a.

Izmjene i dopune također se odnose na ukidanje reverse charge mehanizma zbog nedoumica tko ga može i pod kojim uvjetima ga primijeniti. Međutim, primjena prijenosa porezne obveze u tuzemstvu propisana je u isporuci betonskog čelika i proizvoda od željeza od betona i željeza (armature).

Zakon se usklađuje sa zahtjevima Europske komisije u pogledu ukidanja vrijednosnog praga (do HRK 400.000,00) za pretporez kod automobila i prava na pretporez za plovila i zrakoplove u vezi s korištenjem osobnih automobila za privatne potrebe za koje je izvršen odbitak 50% pretporeza.

Sve izmjene i dopune Zakona o PDV-u stupile su na snagu 1. siječnja 2019., uz iznimku smanjenja standardne stope PDV-a na 24%, koja stupa na snagu 1. siječnja 2020.

3. Izmjene u sustavu poreza na dobit

Potreba za novim izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit proizlazi iz obveze usklađivanja s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL L 193/1, 19.7.2016.); (eng\ The Anti Tax Avoidance Directive, ATAD), u djelu odredbi koje stupaju na snagu 1. siječnja 2019. Uzimajući u obzir preporuke OECD-a i drugih uočenih potreba, izrađena je Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 (ATAD) koja donosi nova pravila za sprečavanje premještanja dobiti, a odnose se na:

1. Opće pravilo o suzbijanju zlouporabe
2. Pravilo o ograničavanju kamate
3. Pravilo o kontroliranim stranim društvima
4. Hibridnu neusklađenost
5. Izlazno oporezivanje.

Bilo je predviđeno da navedena pravila stupe na snagu 1. siječnja 2019., osim izlaznog oporezivanja koje stupa na snagu 1. siječnja 2020. Međutim, navedena Direktiva je i prije stupanja na snagu izmijenjena Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144, 7.6.2017.) (ATAD 2) i koja je pored izmjene sadržaja, odgodila primjenu odredbi koje se odnose na hibridnu neusklađenost do 2020. i 2022. godine.

Stoga se Zakon o porezu na dobit usklađuje s odredbama koje stupaju na snagu 1. siječnja 2019. (pravilo o ograničavanju kamate i pravilo o kontroliranim stranim društvima) dok je opće pravilo o suzbijanju zlouporabe već implementirano u Zakon o porezu na dobit i primjenjuje se od 2016. godine.

4. Izmjene u sustavu oporezivanja dohotka

Kako bi se značajno povećale plaće hrvatskih radnika na tržištu rada, posebno radnika u sektoru visoke tehnologije, čime bi se spriječio odljev visokokvalificiranih radnika iz zemlje, povećana je porezna osnovica za poreznu stopu od 24%. Tako se od 1. siječnja 2019. porez na dohodak plaća po stopi od 24% na mjesečnu poreznu osnovicu do HRK 30.000,00 i po stopi od 36% na mjesečnu poreznu osnovicu koja prelazi iznos od HRK 30.000,00. To se odnosi na godišnji dohodak koji uključuje dohodak od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti i drugi dohodak, dok se dohodak od imovine i dohodak od kapitala smatraju konačnim dohotkom.

Umjesto dosadašnjih šest izvora dohotka, primici od osiguranja brišu se iz Zakona, a nove izmjene sadrže pet izvora oporezivog dohotka: primici od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine, kapitala i druge primitke. Dohodak od osiguranja smatrao se dohotkom koji se temelji na izdacima koji su u prethodnim poreznim razdobljima predstavljali poreznu olakšicu, pa je porezu bio podložan samo iznos porezne olakšice za koju je porezna osnovica smanjena. Razlog za ukidanje dohotka od osiguranja je jačanje dobrovoljne mirovinske štednje i veći prihod od osiguranja od plaćenih i porezno priznatih premija dobrovoljnog mirovinskog osiguranja. Dohotkom se ne smatraju niti plaćene i priznate premije životnog osiguranja, kako bi izjednačio porezni tretman istih s premijama dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.

5. Izmjene u sustavu oporezivanja prometa nekretnina

Od 1. siječnja 2019. stopa poreza na promet nekretnina smanjuje se sa 4% na 3%.

6. Izmjene i dopune Općeg poreznog zakona

Od 1. siječnja 2019. teme obvezujućih mišljenja više nisu ograničene. Brisanje tema koje su do sada bile definirane za obvezujuća mišljenja, nastoji se potaknuti češća uporabu ovog instituta. Međutim, još uvijek je za izdavanje obvezujućeg mišljenja potrebno ispuniti preduvjet da se isto izdaje za buduće i planirane transakcije, što je u skladu s uvjetima prethodnih analiza, koja se najčešće koristi za opisivanje ovog instituta.

Posljednjih godina uočeno je da poslovni subjekti, posebice registrirani izvan teritorija Hrvatske, pružaju usluge hrvatskim građanima izbjegavajući ispunjavanje obveza koje su uređene hrvatskim propisima za obavljanje određenih aktivnosti. Na taj način ostvaruju se nepripadne porezne olakšice, a poslovanje u suprotnosti s propisima u nekim slučajevima može prouzročiti ozbiljnu štetu društvenoj zajednici. Kako bi se to spriječilo, odredbe Općeg poreznog zakona propisuju mogućnost da nadležno tijelo zabrani takvo poslovanje. Radi sprječavanja ove pojavnosti, odredbama Općeg poreznog zakona propisuje se mogućnost da nadležno tijelo takvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama Zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Pravno uporište predstavlja Uredba (EU) 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji koja propisuje da se isti može blokirati ako je to potrebno i samo onoliko dugo koliko je potrebno radi poštovanja zakonodavnih akata Unije ili nacionalnog zakonodavstva koje je u skladu s pravom Unije, kojima podliježe davatelj usluga pristupa internetu ili poštovanja mjera koje su u skladu s pravom Unije, a kojima se izvršavaju takvi zakonodavni akti Unije ili nacionalno zakonodavstvo, uključujući sudske naloge ili naloge tijela javne vlasti kojima su dodijeljene odgovarajuće ovlasti.
Definicija stalne poslovne jedinice mora sadržavati elemente potrebne za pravilnu primjenu postojećih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i ostvarivanje ugovornih prava Republike Hrvatske. Istovremeno, definicija uključuje elemente novog OECD Modela ugovora o dohotku i kapitalu iz 2017. godine, a izmjene se odnose na ograničavanje opsega izuzeća za određene aktivnosti pripremnog i pomoćnog karaktera, proširenje definicije zavisnog agenta, novog pravila kojim se uređuje pitanje podjele poslovanja radi izbjegavanja nastanka stalne poslovne jedinice. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice koristi se nova suvremena definicija.

U cilju modernizacije izdavanja poreznih akata, sukladno Strategiji razvoja informacijskog sustava Porezne uprave, gdje je jedan od ciljeva digitalizacija Porezne uprave u punom smislu te jačanje digitalnih usluga prema poreznim obveznicima i građanima, potrebno je smanjiti teret nepotrebnih dolazaka u Poreznu upravu, te smanjiti troškove Porezne uprave pri slanju i pripremi papirnatih izlaznih akata prema poreznim obveznicima i građanima. Na taj način će se u potpunosti ostvariti dvosmjerna elektronička komunikacija između Porezne uprave i poreznih obveznika. Propisano je da porezni obveznici koji elektronski komuniciraju s poreznim tijelom u isto vrijeme i za manje iznose poreza mogu koristiti sustav s nižim razinama identifikacije.

7. Izmjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom

Porezni obveznici fiskalizacije nisu određeni ovisno o tome jesu li obvezni izdati račun ili ne, već se svi smatraju poreznim obveznicima sve dok se ne utvrdi posebna odredba o tome tko se ne smatra poreznim obveznikom za izdavanje računa. To je potrebno kako bi se propisala obveza fiskalizacije samoposlužnih uređaja (ne izdavanje računa). Naime, obavljanje poslova prodaje robe ili usluga putem samoposlužnih uređaja ne može se uspješno pratiti bez provođenja fiskalizacije. Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnog uređaja ne znači izdavanje fiskaliziranog računa kupcu, već registracija robe ili usluga prodanih putem samoposlužnog uređaja, a ova prijava će se odvijati putem instaliranog softvera na samoposlužnom uređaju i elektroničkog sustava Porezne uprave. Kako bi se obveznicima fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja ostavilo dovoljno vremena za prilagodbu, ove odredbe bi se primjenjivale od 1. siječnja 2021.

8. Izmjene Zakona o doprinosima

S novim promjenama u sustavu obveznih doprinosa, sustav javnih davanja u vezi administriranja i plaćanja znatno je pojednostavljen ukidanjem dva doprinosa u osnovicu i doprinosa za obvezno osiguranje u slučaju nezaposlenosti od 1,7% i doprinosa za zaštitu zdravlja na radu od 0,5%. Istodobno se doprinos za zdravstveno osiguranje povećava sa 15% na 16,5%, što ima za cilj doprinijeti saniranju financijskih poteškoća u zdravstvenom sustavu. Ukidanjem ova dva doprinosa, ukupno opterećenje plaće doprinosima s 37,2% smanjuje se na 36,5%. S obzirom na navedeno ukupno izdvajanje poduzetnika na plaću umanjuje se za 0,7 postotnih bodova što prema projekcijama iznosi 900 milijuna kuna, a čime se otvara prostor poslodavcima za povećanje plaća radnicima.

9. Umjesto zaključka

Jasno je da je treći krug porezne reforme usmjeren na daljnje porezno rasterećenje poduzetnika i građana i povećanje konkurentnosti. Potpuna porezna reforma započeta 2016. godine, oslobodila je značajne resurse koji su dostupni poduzetnicima i građanima. U ovom pregledu istaknute su ključne promjene poreznih zakona, iako su također donesene izmjene i dopune Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza i donesen je novi Zakon o trošarinama.

Reference: http://www.sabor.hr/sjednica-sabora 24 studeni 2018.